Zašto nam srce ponekad počne pratiti ritam muzike?
Jeste li nekad primijetili da vam se, dok slušate muziku, tijelo samo počne kretati u ritmu? A zatim imate osjećaj kao da i srce „zna“ šta treba slijediti.
Nije to samo osjećaj, nego naš mozak je veoma osjetljiv na ritam i može usklađivati brojne tjelesne reakcije s onim što čujemo. Muzika ne ostaje samo u ušima — ona može djelovati na disanje, pokrete tijela, napetost mišića, uzbuđenje, pa čak i na brzinu otkucaja srca.
Ali postoji jedna mnogo bitna stvar .Naše srce ne postaje metronom .Ono ne mora identično kucati u istom tempu kao bubanj ili bas. Ono što se obično događa jeste da ritam muzike djeluje na našu pažnju, emocije kao i nivo uzbuđenja, a prije svega toga i na otkucaje srca.
Upravo zbog toga brza, intenzivna muzika može učiniti da se osjećamo mnogo energičnije, dok neka sporija lagana muzika uglavnom djeluje opuštajuće.
Zašto nas ritam tjera da se krećemo?
Probajte slušati pjesmu sa naglašenim ritmom i potpuno mirno sjediti .Nije uopšte jednostavno. Prsti počnu lagano lupkati .Glava se pomjera. Noga prati ritam.
Čak i onda kada svjesno odlučimo da se ne pomjeramo, naš mozak prepoznaje pravilnost u zvuku i krene predviđati kada će doći naredni udarac. To je jedna od posebnih osobina muzike,ona nas uči očekivanju.
A kada naredni ton dođe baš onda kada smo ga očekivali, osjećamo se ispunjeno Kada se ritam iznenada promijeni — iznenadimo se.
Zbog toga muzika može biti toliko uzbudljiva.
A gdje je tu srce?
Srce je povezano sa nervnim sistemom koji stalno reaguje na sve ono što se događa oko nas. Kada smo uzbuđeni, uplašeni ili puni energije, srce može početi kucati brže. Kada smo opušteni, često se usporavaju i neke tjelesne reakcije.
Muzika može biti jedan od podražaja koji doprinosi svim tim promjenama. Zato pjesma koju slušamo na treningu može učiniti da se osjećamo mnogo spremnije za pokret, dok nam lagana muzika pred spavanje može pomoći da se smirimo.
I možda je baš zato čovjek počeo stvarati muziku mnogo prije nego što je znao objasniti zašto mu je potrebna. Jer mnogo prije nego što smo znali govoriti o ritmu, harmoniji i melodiji…
Naše tijelo je već znalo da sluša.